Kustos Branko Franceschi

Kristian Kožul (rođen 1975. u  Münchenu) živi i radi na relaciji Zagreb-New York. Nakon što je 1993. godine upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, prelazi na Kunstakademie u Düsseldorfu, gdje je 2002. i diplomirao. Započevši kao video umjetnik, danas je njegovo zanimanje usmjereno na izradu skulptura snažnog simboličkog značenja. Kao sudionik brojnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, Kožul je prepoznat kao jedan od najzanimljivijih hrvatskih umjetnika mlađe generacije.

Andreja Kulunčić (rođena 1968. u Subotici) živi i radi u Zagrebu. Nakon diplome na Akademiji primjenjenih umjetnosti i dizajna u Beogradu završila je i poslijediplomski studij na mađarskoj Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti. Sudjelovala je na mnogim međunarodnim izložbama: Liverpool Biennale (Velika Britanija, 2004.), 8. istambulski biennale (Turska, 2003.), The American Effect u Whitney Museum (New York, 2003.), Translocation, on-line izložba Walker Art Centra (Minneapolis, 2003.), Documenta 11 (Kassel, 2002.), Manifesta 4 (Frankfurt na Majni, 2002.) te na mnogim drugim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Sandra Sterle (rođena 1965. u Zadru) živi i radi u Splitu. Godine 1989. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je nastavila svoje školovanje na Kunstakademie u Düsseldorfu 1995. i 1996. godine. Sudjeluje na međunarodnim izložbama od 1995. stekavši ugled kao multimedijalna umjetnica na izložbama: Capital & Gender (Skopje, 2001.), Ispričati priču (Zagreb, 2001), Here Tomorrow (Zagreb, 2002), In den Schluchten des Balkan (Kassel, 2003). Zajedno sa umjetnicom Danicom Dukić, godine 2001. stvara internet i streaming projekt go_HOME. Njezini radovi uvršteni su u sve važnije retropektivne izložbe hrvatske video umjetnosti, kao što su Frame by Frame, Personal Cinema Program, Insert te A Short History of Dutch Video Art. Od 2002. godine Sandra Sterle je viši predavač novih medija na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

www.enigmaobjekta.com je projekt kojeg su zamislili i ostvarili Gordan Karabogdan (rođen 1980. u Mainz-Mombach) i Nikica Klobučar (rođen 1977. u Zagrebu). Karabogdan je 2004. godine diplomirao na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti, a izlaže od 1996. godine, uglavnom u Hrvatskoj. Klobučar je diplomirao filozofiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suradnik je dramskog programa Hrvatskog radija, autor brojnih članak objavljenih u najvažnijim hrvatskim časopisima u kulturi, pjesnik i pisac, autor nagrađivanog filma "Enter" i "Konzerva i otvarač" na Festivalu zapadne Hercegovine. Karabogdan i Klobučar žive i rade u Zagrebu.

Branko Franceschi, povjesničar umjetnosti, rođen je u Zadru 1959. Od 2004. godine ravnatelj je Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (www.mmsu.hr). Tijekom karijere Franceschi je postavio mnoge izložbe, napisao brojne članke za dnevne novine, umjetničke časopise, tjednike te radio i TV emisije. Pokrenuo je i realizirao mnoga umjetnička gostovanja i kulturne razmjene Hrvatske sa SAD-om i Velikom Britanijom. Član: AICA (Upravno vijeće AICA Hrvatska), ICOM, CIMAM, DPUH te Savjeta ArtsLinka.

Kustos János Sugár

IPUT (International Parallel Union of Telecommunications) je ilegalni neo-socijalističko-realistički subjekt koji povremeno djeluje. Osnovao ga je 1968. njegov superintendant Tamás St. Auby. Godine 1966. organizirao je prvi mađarski Happening – čitanja, predavanja, akcije, projekcije filmova, sudjelovao je na izložbama i organizirao Flux koncerte. Kada se 1972. godine počeo baviti štrajkom kao temom, to je dovelo do projekta Standard održive razine 1984 W (Subsistence Level Standard Project 1984 W) koji je nastao 1974. Protjeran je u egzil zbog političkih subverzija 1975. godine. U Ženevi je osnovao Near-East-European-Free-University for West-European Joblesses (Astronimija, R'n'R i Odjel za štrajk). U Mađarsku se vratio 1991. godine i od tada predaje na mađarskoj Akademiji likovnih umjetnosti. Ustanovio je Neosocijalistički.Realistički.IPUTov globalni front protiv povjesničarsko-umjetničkih falsifikata, koji je 2003. godine rezultirao Prenosivim muzejom za povećanje inteligencije – Pop Art, Konceptualna umjetnost i Akcionizam u Mađarskoj 60tih (1956-76). IPUT je organizirao prva tri, neposredno demokratska, ne-umjetničko-umjetnička referenduma u Mađarskoj u periodu 2003-2005. godine.

Ádám Kokesch (rođen 1973. u Budimpešti) diplomirao je na mađarskoj Umjetničkoj akademiji 2003 godine, u klasi Dóre Maurer. Od 1998. član je Studija udruge mladih umjetnika (Studio of Young Artists Association), FKSE. Kokesch je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Mađarskoj i u inozemstvu. Živi i radi u Budimpešti.

Szilvia Reischl (rođena 1969. u Budimpešti) živi i radi u Budimpešti. Diplomirala je na mađarskoj Akademiji likovnih umjetnosti 1999. godine, a sljedeće godine završila i poslijediplomski studij. Od 1999. godine izlagala je na tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi u Mađarskoj i Austriji. Njezini radovi zasnivaju se na prvi pogled čudnim idejama koje se odnose na književne greške, smiješne trenutke, svakodnevni život, ali i smrt. Koristi se tekstom, dijagramima, lijepim i manje lijepim predodžbama, fotografijama te gotovo neumjetničkim kompozicijama.

Omara (Mara Oláh, rođena 1945.) samouka je umjetnica romskog porijekla koja živi u Mađarskoj. Umjetničku karijeru započela je 1988. godine, u svojoj 43. godini. Njezini radovi izravna su i beskompromisna svjedočanstva o diskriminaciji, predrasudama i mržnji prema romskoj zajednici u Mađarskoj, ispričana kroz intimne epizode života. Mađarska umjetnička scena upoznala ju je na izložbi Skriveni holokaust održanoj 2004. u Kunsthalle Budapest. Omara je prepoznata kao jedna od najjačih, najsnažnijih i najautentičnijih romskih umjetnika, sudjeluje u političkom životu u borbi za prava manjina, ženska prava u kulturi i obrazovanju.

János Sugár (rođen 1958. godine) studirao je kiparstvo na mađarskoj Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti. Uz studij, sudjelovao je na izložbama i performansima interdisciplinarne umjetničke underground grupe Indigo. Njegov rad uključuje instalacije, performanse, filmove te video radove. Sudjeluje na izložbama u Mađarskoj i inozemstvu od sredine 80-tih godina. 1992. godine izlagao je na Documenti IX u Kasselu te 1996. na Manifesti I u Rotterdamu. 1994. bio je korisnik Artslink residency u Cleveland Institute of Art, 1998/99 sedmomjesečne stipendije u Experimental Intermedia u New Yorku. 1998. godine negovi filmovi su bili prikazivani na Anthology Film Archives u New Yorku. Od 1990. do 1995. godine bio je član odbora Balázs Béla Studio u Budimpešti. 1994., '95. i '96. organizirao je MetaForum Conference Service  (u suradnji sa Geert Lovink i Dianom McCarty). Predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti od 1990. godine.

Kustos Giuliana Carbi

Brigitte Brand (1955, Rastatt, Germany) živi i radi u Trevisu. Diplomirala je na Akademie der Bildenden Künste u Stuttgartu (u klasi prof. K.R.H. Sonderborg) te se preselila u Italiju 1979. godine zahvaljujući godišnjoj stipendiji za Akademiju likovnih umjetnosti u Veneciji gdje je bila u klasi prof. Emilia Vedove. Od 1980. godine izlaže u brojnim javnim i privatnim galerijama u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji i Sloveniji.

Emanuela Marassi (1937, Muggia, Italija) živi i radi u Trstu. Bila je student Augusta Černigoja, talijansko-slovenskog predstavnika konstruktivizma. Od početka karijere, krajem šezdesetih godina, kao jedna od prvih feminističkih performance umjetnica, istražuje lažnost konvencionalnih simbola, često koristeći neobične materijale, kao što su trake i til. Njezina najznačajnija djela su: "La donna é un S-Oggetto kitsch?", L'Officina, Trieste (1978) "Aurora Musis Amica", Galeria Pellegrino, Bologna (1980); "Il Cavaliere", Palazzo dei Diamanti", Ferrara (1981) i Rocca Paolina, Peruggia (1992); "Art Sweet Art", za izložbu "Fine Weather", Ludwig Museum of Contemporary Art, Budimpešta, (1999); "Sweet Suite", Studio Tommaseo, Trst (2001).

Maurizio Pellegrin (1956, Venezija, Italija) živi i radi na relaciji New York – Venecija, gdje je stekao titulu magistra suvremene umjetnosti. Studirao je književnost i filozofiju na Sveučilištu Ca'Foscari te slikarstvo i kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. U New Yorku je studirao sociologiju na New School i Istočnjačku filozofiju na Sveučilištu NY gdje i danas na magistarskom studiju predaje crtanje i umjetničku kritiku. Također predaje kiparstvo i fenomenologiju umjetnosti na Sveučilištu Columbia TC. Objavio je 30 radova. Izlagao je na 130 samostalnih izložbi te sudjelovao na oko 300 skupnih izložbi u gotovo svim važnijim svjetskim muzejima i galerijama te izveo na stotine site-specific radova. Njegovi radovi uključuju instalacije, filmove, fotografije, kiparstvo, slikarstvo te crtež.

Alfredo Pirri (1957, Cosenza, Italija), Živi i radi u Rimu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu. Njegove samostalne i skupne izložbe u javnim prostorima uključuju: Venecijanski Biennale (1988. i 1993.); Minimalia, PS1, New York (1999); Biennale suvremene umjetnosti, L'Havane (2001.); Palazzo delle Papesse, Siena (2000. i 2001.); Za vrtove Ville Medici u Rimu realizirao je "Via d'ombra" (2000.). Predstavljaju ga u galerijama Tucci Russo (Torino and Torre Pellice), Studio Casoli (Milano), Ore D'aria and Planita (Rome), Lia Rumma (Napoli), Benet Costa (Barcelona), i Michael Rein (Paris). 2004. godine Skira (Milano) izdala je "Gdje udara svjetlo. Izložbe i radovi. 2003-1986", dvojezičnu monografiju o njegovom radu.

Giuliana Carbi (1959, Trieste, Italija), povjesničarka je umjetnosti i kustos. Doktorat iz povijesti umjetnosti obranila je u Rimu 1989. godine. Studirala je filozofiju i umjetničku kritiku. Predavala je povijest suvremene umjetnosti na Sveučilištu u Trstu. Osnivač je i predsjednik Trieste Contemporanea Committee. (www.tscont.ts.it).

Kustos Igor Španjol

Grupa IRWIN osnovana je u Ljubljani 1983 godine. Njezini članovi su: Dušan Mandič (1954.), Miran Mohar (1958.), Andrej Savski (1961.), Roman Uranjek (1961.) i Borut Vogelnik (1959.). Zajedno sa glazbenom grupom Laibach (*1980), performerskom grupom Gledališče Sester Scipion Našice (*1983), kasnije poznatom kao Kozmokinetični kabinet Noordung i dizajnerski odjel Novi kolektivizam, IRWIN je jedna od temeljnih skupina u sklopu  umjetničkog kolektiva Neue Slowenische Kunst (NSK), osnovanim 1984. godine u Sloveniji za vrijeme SFRJ-a. IRWIN je odana tzv. retro principu, koji "nije stil ili trend u umjetnosti već je princip razmišljanja, način ponašanja i djelovanja" (IRWIN). Početkom devedesetih umjetnički kolektiv NSK transformirao se iz organizacije u "Državu" u vremenu, u čijem okviru IRWIN djeluje kao sudionik, ali i kao kroničar vremena  bilježeći i analizirajući procese koji sa nastali nakon pada socijalizma u Europi. IRWIN je također uključen u stvaranje tri zbirke suvremene umjetnosti i trenutno radi na projektu East Art Map.

Maja Licul (1970.) živi i radi u Ljubljani. Diplomirala je slikarstvo 1993. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani pod mentorstvom Metke Kraševec. Od 1992. do 2000. godine bila je članica Provokart grupe, izdajući brošuru Art in Your Home, An Aesthetic Event with Waclav Havel, Vote for me – prvi demokratski izbori u Sloveniji, itd. Od 2000. godine njzina pažnja usmjerena je na vizualne komunikacije uzimajući u obzir širu publiku, naročitu u području grafičkog dizajna.

Marko Peljhan (1969.) je kazališni redatelj i konceptualni umjetnik. Njegov rad se bazira na performansima, vizualnim instalacijama, videu, telekomunikacijama, elektronskoj glazbi te poveznicama umjetnosti, znanosti i tehnologije. Od 1992. godine radi u kontekst Projekta Atol, koordinirajući  rad na dugoročnim projektima kao što su Makrolab, Trust-System i Insular Technologies. Dobio je mnoga međunarodna priznanja za svoj rad, kao što su Golden Nica Prix Ars Electronica 2001. godine za rad Polar, koji je nastao u suradnji sa njemački konceptualnim umjetnikom Carstenom Nicolai u Tokiju. Jedan je od suosnivača digitalnog medija laboratorija Ljudmila u Ljubljani, a trenutno je profesor na Sveučilištu Kalifornija u Santi Barbari.

Lujo Vodopivec (1952.) živi i radi u Ljubljani. Diplomirao je 1974. godine na Odjelu za kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, a poslijediplomski studij je završio na istoj akademiji pod mentorstvom prof. Drage Tršara ('74-'76). Kao stipendist Barnett Newman Foundation svoje školovanje nastavlja pod mentorstvom Williama Tuckera i Sidneya Geista u New York Studio School (1979.-1980.). Od 1984. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, a kao izvanredni profesor na Odsjeku za kiparstvo od 1990. godine.

Igor Španjol (1972.) studirao je sociologiju kulture i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Od 1995. do 1999. godine sudjelovao je na brojnim projektima novih medija u Soros centru za suvremenu umjetnost u Ljubljani. Od 1999. godine kustos je Moderne galerije u Ljubljani. Predaje nove medije te objavljuje članke o suvremenoj umjetnosti. Najvažniji projekti na kojima je radio uključuje dokumentarizaciju, arhiviranje i istraživanja na projektu Videodokument – Video Art in Slovenia 1969 – 1998 (SCCA-Ljubljana) te trilogijsku izložbu Slovenska umjetnost 1975 – 2005 u Modernoj galeriji Ljubljana (u suradnji sa kustosom Igorom Zabel).